Božićna čuda POSTOJE- Malo siroče dobilo kuću u rezidencijalnom dijelu Bala

15.12.2021.

Da blagdanska čuda postoje, i da nisu isključivo filmske priče američkih filmadžija dokaz je i jedna topla ljudsko/životinjska priča koju smo uvezli iz Bala. A kako svaka priča ima i početak, valja nam krenuti redom.

U početku on bijaše malo crno mače. Životni put odveo ga je na ulicu u kojoj je svojim veselim i nevinim mijaukanjem privlačio poglede i osmijehe ljudi. S vremenom, shvativši da se od maženja ne živi, premjestio se u starogradsku jezgru Bala, u kojoj je uz ‘glađenje’ svako juto počeo dobivati i kesicu hrane. Prvu je vrećicu otvorio načelnik Bala, a potom ugledajući se na svoga šefa, o mačetu koje se odaziva na ime Gatto, počeli su se skrbiti i drugi.

Gatto, svjestan svog novog položaja u kojim se našao počeo se ponašati kao pas. Svakog jutra svog je hranitelja počeo dočekivati ispred ulaza u zgradu Općine strpljivo čekajući da svoj trbušić ispuni hranom.

A mače ko’ mače, ne zna da kaže hvala pa se onako mudro mačje, počeo umiljavati oko nogu svog dobročinitelja. I mic po mic, odnosno šapom uz ljudsku nogu, Gatto se dočepao fotelje. I to ne bilo čije, već one uz načelnikovu u kojoj mu je dobar čovjek pružio poludnevni boravak.

Gatto je dakle, u svojoj fotelji svakog dana, od početka pa sve do kraja radnog vremena sanjao i preo svoje mačje snove. No, iza 16 sati i njegov je radi dan bio okončan. I umjesto u toplu kućicu Gatto se vraćao ulici. Svim njenim čarima i blagodatima koje ulica pruža i može pružiti mačetu. Ali i, u prosinačkim večerima, i kiši i hladnoći.

No, ovog je Božića priča o jednom crnom i umiljatom klupku dlaka dobila svoj sretan kraj. Gatto je uselio u topli dom. Ustvari, u svoju mačju kućicu u prizemlju baljanske Općinske palače koju je uredio i postavio, a tko drugi nego li načelnik Bala, Edi Pastrovicchio.

Još jedna božićna čarolija, koja priča o odnosu čovjeka i životinje, ponovno je ispričana u Balama.