NIJE VIJEST DA JE PAS UGRIZAO ČOVJEKA, VEĆ DA JE ČOVJEK UGRIZAO PSA: Zabilježili smo pad cijene kruha unatoč sveopćem poskupljenju!

08.09.2022.

Da mi je netko još samo prije mjesec dana rekao da ću doživjeti ljetnu i zimsku cijenu kruha, kojeg bajdvej, jedem svakodnevno i neovisno o tome je li ljeto ili zima, odnosno proljeće ili jesen, poručila bih mu da je skroz poludio.

Međutim, u gradu koji isključivo živi od turista i cijene osnovnih životnih potrepština mijenjanju se prema broju, količini i platežnoj (ne)moći gostiju. Trgovci depiliraju turiste, usput (i domaći živalj) zaboravljajući da i tih četrnaest tisuća duša koliko ih je prijavljeno u Rovinju (O.K., možda sad i pretjerujem jer im broj konstantno pada), prije nego što odu (po)služivati goste, ipak i nešto, trebaju pojesti…

E’ da se sad vratim na bit. U ponedjeljak, kada su se svi bavili novom pedagoškom i školskom godinom, odnosno utvrđivanjem ima li prvašića više ili manje od lani ili preklani, najsenzacionalnija vijest dana bilo je pojeftinjenje svih krušnih (i onih koji se tu mogu kupiti) proizvoda. Mlinar je naime, linearno vratio stare cijene svim svojim proizvodima, i tako nakon puna tri mjeseca ljetne sezone i skupljih cijena, život domaćima (po)vratio u kakvu/takvu ‘normalu’.

U vremenima kada se svi pribojavamo novih računa struje, plina, benzina, hrane…, ma svega onog što nam osigurava da živimo kao ljudi u 21. stoljeću, riječ pojeftinjenje zvuči senzacionalno, ili barem onako zvučno kao čuveni komentar Mladena Delića :” Ljudi je li ovo moguće?!

I moguće je. Dokazuje to Mlinar, odnosno trgovački lanac krušnih proizvoda koji se probio izvan granice Lijepe naše. I da, ni na kraj pameti mi ne pada veličati marketinški potez Mlinara koji pogađa ravno u novčanik. Bit je naime, podsjeti da život u najljepšem gradu na Jadranu ( ili političkim rječnikom-gradu po mjeri (su)građana ima svoju cijenu. i nju očito, oni koji imaju privilegiju u njemu živjeti svih 365 dana u godini moraju platiti. Kako tko zna i umije!