SVETVINČENAT MALA ISTARSKA OPĆINA ZA VELIKE SPEKTAKLE: Srednjovjekovna bajka koja p(r)obuđuje emocije

10.08.2022.

Trodnevni Srednjovjekovni festival u Svetvinčentu po svojoj se kvaliteti barem za tri koplja odmetnuo od brojnih ljetnih manifestacija diljem Poluotoka – U scenografiji, kostimografiji i angažmanu mnogobrojnih domaćih i stranih aktera podjednako su uživali mali i veliki, domaći i strani gosti

U maloj istarskoj Općini Svetvinčenat proteklog je vikenda prošlost, koju na onaj najromantičniji način (pre)poznajemo iz filmova o Robin Hoodu i lijepoj Lady Miriam, oživjela u najspektakularnijem i najdojmljivijem smislu.

Prekrasna Jelena strpljivo je i ljubazno pozirala

Čitavo je mjesto, s više od 250 aktera pričalo priču o li povijesno intrigantnom dobu prekrasnih gospi i vitezova, kopljanika, štitonoša, sokolara, prosjaka, zanatlija, kuhara i trgovaca koje su maksimalnim angažmanom, fantastičnom kostimografijom i scenografijom koju je pružio impozantni dvorac Morosini Grimani s okolnim kućama i s jednim od najljepših istarskih trgova uspjelo, gotovo pa filmski, dočarati život u Srednjem vijeku.

S lakoćom se odbacilo 21. stoljeće

Ulaskom u Svetvinčenat odbacilo se 21. stoljeće ( a zahvaljujući ljubaznim redarima našlo se i lijepo mjesto na parkiralištu za limenog konjanika), te hoćeš /nećeš navukao plašt/oklop Srednjeg vijeka.

Vrtuljak s košarama umjesto sjedalima, srednjovjekovne frizerke za čijim su punđama i pletenicama poludjele moderne djeve, mirisne fritule zbog kojih su se stvarali redovi kao na rasprodaji mobitela, ulice okićene zastavama, vitezovi u sjajnim odorama koji vas veselo pozdravljaju, dame s prekrasnim haljinama koje rado poziraju…i mirisi, mirisi domaće spize koji su sa štandova mamili na isprobavanje svega i svačega.

Ogroman trud organizatora i aktera

Bajkovito. Povorka konja. Dobošari. Turniri u mačevanju. Štitonoše i kopljari. Pogled luta. Čas lijevo, čas desno. I prostor iznad glava ( na kojeg inače obraćamo manje pažnje) rezerviran je za pogled uvis. Polijetanje, let i dolet prekrasnih grabljivaca na kožne rukavice sokolara doživljaj je koji iziskuje glasne uzdahe baš kao i povorka konjanika i turnir vitezova.

Svi za jednog, jedan za sve

Uživalo se u svim objektima, pa čak i onim “domaćim” butigama i oštarijama u kojima su trgovkinje i konobarice opletenih kosa i u odjeći Srednjeg vijeka dale svoj nesebičan doprinos Festivalu, koji je u tri dana održavanja, tematski podijeljenih događajima, privukao oko dvanaest tisuća gostiju.

Glumci, akrobati, žongleri i plesači s vatrom dali su svoj maksimum, a samom dočaravanju fascinantnog i mračnog srednjeg vijeka uz podignute šatore, dale su i ‘maštovite’ sprave za mučenje kojima se nekad, umjesto dugim sudskim procesima), tražilo priznanje za nedjela, lopovluk, preljub…Uf, grozno al’ dojmljivo.

Svaki metar Svetvinčenta disao je prošlost. Sjedilo se i na kockama sijena ( uz mogućnost fol’ sjedenja na drvenom prijestolju s čavlima), bježalo od dvorske lude / ili trčalo u smjeru “hvatanja” mjesta i još boljeg pogleda, fotkalo s vitezovima i damama ( ovisno o željama i afinitetima), guštalo (i u besplatnim), kao i u svim odličnim delicijama po pristupačnim cijenama na koje su “oni bliže moru” zaboravili.

Nekad se cijenila spretnost i vještina

A klinci i klinceze, baš kao i njihovi roditelji došli su na svoje. Da, i tko bi mogao pretpostaviti da najmlađi mogu uživati u igrama (koje ne uključuju mobitele/internet) kao primjerice u uzbudljivom hvatanju staklenih boca sa štapom i “čvornatom udicom”.

Opisivati sve ono što se moglo vidjeti, doživjeti ili isprobati na ovom Festivalu nema smisla jer nešto će uvijek biti izostavljeno. Stoga jedino iskreno i točno bilo bi napisati : Svetvinčenat mala istarska općina za velike spektakle. Dodamo li tome, i krešendo – ples s vatrom, suđenje vještici Mare, topovsko ispucavanje i ‘dvorac u plamenu’ kojeg je dodatno obasjao sjaj vatrometa, čarolija se dogodila!